
Pir je poznat još iz kamenog doba, a odlikuje ga blago orašast okus. U Njemačkoj je poznat pod nazivom Dinkel (korisna informacija ako ga kupujete u DMu ili Mulleru), a u Italiji pod nazivom Farro. U usporedbi sa pšenicom, pir ima "tvrđu" ovojnicu te mu nije potrebno kemijsko tretiranje da bi urodio. U našem podneblju je donekle zaboravljen pa ga "moderna/zdrava" kuhinja ponovo otkriva.
100g kuhanog pira sadrži oko 127 kalorija, 26g ugljikohidrata, od čega je 16% dijetalnih vlakana i 5g proteina. Obzirom na visok udio prehrambenih vlakana (i složenih ugljikohidrata) te na glikemičko opterećenje od 11 za 100g kuhanog pira, namirnica je i više nego prikladna u prehrani dijabetičara. Od vitamina najzastupljeniji su Niacin i Tiamin (B kompleks), a od minerala mangan (u 100g kuhanog pira nalazi se čak 55% dnevnih potreba za ovim mineralom), fosfor, bakar i magnezij (od 10-15%). Pir sadrži mnoge minerale koji neutraliziraju zakiseljenost» organizma i u usporedbi sa drugim vrstama žitarica ima veći sadržaj proteina i vitamina B.
Kuhana zrna pira možemo koristiti u osvježavajućim salatama s kuhanim ili svježim povrćem (uz dodatak sira), na salatu, u obliku tjestenine, ili pak koristiti brašno za pripremu kroketa, peciva ili palačinki. Također, griz od pira se može koristiti na isti način kao i pšenični griz.
No comments:
Post a Comment