PROSO

Proso

Proso je jedna od najstarijih vrsta žitarica, koja se spominje u narodnim bajkama i pripovjetkama što upućuje na njegovu važnost u narodnoj prehrani. U srednjem vijeku ga polako istiskuju pšenica i ječam, a danas nosi stigmu "hrana siromašnih"


Postoje mnoge vrste prosa. Boja zrna varira, ovisno o sorti, od blijedosive pa do crvenosmeđe.


Iako je riječ proso ruskog podrijetla (i koristi se u mnogim jezicima), ta žitarica dolazi iz Egipta ili iz Arabije. Obilato se koristi u zemljama Dalekog Istoka, naročito u Kini i Indiji. U Africi se od prosa proivodi pivo.

Proso je kao i većina ostalih žitarica iznimno hranjivo i opskrbljuje tijelo visokovrijednom bjelančevinama, esencijalnim masnim kiselinama, mineralnim tvarima i vitaminima.


Bogato je magnezijem i željezom, što je naročito važno za anemične osobe. Dobar je izvor mangana (u 100 g kuhanog prosa, 14% RDA), magnezija (u 100g kuhanog prosa nalazi se 11% RDA za magnezijom) pozitivno je i što sadrži vrlo male (ili nikakve) količine zasićenih masnoća, natrija i kolesterola. U 100g kuhane namirnice sadrži i 7% dnevnih potreba za proteinima. Od vitamina, najzastupljeniji su tiamin i niacin (po 7% u 100g). Osim toga sadrži 28 mg Omega 3 masnih kiselina i 480 mg Omega 6.

Proso je veoma zdrava namirnica, ne samo po bogatstvu svojih prehrambenih vrijednosti, već i zato što je to lužnati plod, što nije baš uobičajeno među žitaricama. Nutricionsti tvrde da  blagotvorno djeluje, prije svega, na želudac, jetru i gušteraču. Mineralni sastav prosa pozitivno utječe na rad nervnog sustava, a posebno mjesto u prehrani trebalo bi, zbog svog lužnatog svojstva, zauzimati kod ljudi koji boluju od artritisa. 

Osim toga, kod bolesnika koji piju antibiotike ili kod osoba s problemima probavnog trakta, pomaže pri regeneraciji crijevne flore.


U izvornom obliku proso je obavijeno veoma tvrdom vanjskom ovojnicom, koju treba oljuštiti prije uporabe, jer u takvom obliku proso mogu koristiti samo ptice zbog velikog postotka neprobavljive celuloze.  Iako se za ljudsku prehranu prosu skida prva, vanjska, crna ljuska, proso se ipak vodi kao integralna namirnica i koristi se redovno u makrobiotici, kao hrana i lijek.

Proso ne sadrži gluten te je dobra žitarica za početak dohrane dojenčadi, kao i namirnica kod osoba oboljelih od celijakije. Također zbog relativno viskog udijela magnezija, preporučuje se osobama koje žele umanjiti posljedica stresa, trudnicama te osobama koje iz bilo kojeg razloga imaju potrebu za povećanim udjelom magnezija u prehrani.

Na našem se tržištu može nabaviti i oljušteno proso u obliku zrna, griza, brašna, pahuljica.

Ova se žitarica može pripremati na mnogo načina. 

Prije svakog kuhanja, bitno je isprati proso, jer će se tako manje pjeniti. U lonac stavite proso i vodu (na 2 šalice prosa, 2.5 šalice hladne vode), promiješate i odlijte višak vode. Slobodno odlijte i zrnca koja plivaju na površini. Ponovite taj postupak 5-6 puta i proso je opran i spreman za kuhanje. Nakon što provri, smanjiti temperaturu i kuhati još 15tak minuta. 
Druga opcija je propržiti proso na tavi da zamiriši i tada dodati vodu i dalje pripremati. Može se pripremati kao riža (ali u kuhanju nabubri više te je potrebno koristiti i više vode) i koristiti kao zamjena za nju u rižotima, u ovom slučaju prosotima.

Može se koristiti u obliku kaše za doručak ili kao osnova za mnoge zdrave i ukusne kreme i pudinge.

Proseno brašno se može koristiti uz druga brašna i za "vezivanje" jela umjesto bjelanjka, budući da sadrži u velikim količinama dobro topljiva vlakna koja tom brašnu daju odlično svojstvo vezivanja. Zato ga se može stavljati u kolačiće, vegetarijanske odreske i paštete, te u pečenja od mahunarka ili orašastih plodova.

Izvor podataka o hranjivosti:

 http://nutritiondata.self.com/facts/cereal-grains-and-pasta/5702/2#ixzz1VBJbZmZs